Tri vrlo kratke
1.
Srela se tri čoveka, i prvi progovara:
- "Ja sam najveći putnik na svetu."
- "Kuda si putovao?", upitaše ga ostala dvojica.
- "Nikud. Ali mlad sam, nasledio sam pare, mogu da se zaputim kuda god hoću."
- "Ja sam najveći ljubavnik na svetu.", reče drugi.
- "Sa koliko si žena bio?"
- "Zaljubljen sam. Ne trebaju mi druge osim nje, ali ako bih hteo, mogao bih biti sa kojom god hoću."
- "Ja sam najveći pesnik svih vremena."
- "Šta si napisao?"
- "Pišem pesme o dalekim predelima i prelepim ženama koje obitavaju u njima. Posle, te pesme zgužvam, bacim ih u vatru i gledam kako gore."
2.
Student prve godine fakulteta, umesto da veče provede učeći i pripremajući se za ispit koji bi polagao sutradan ujutru, odlučio je da izađe i provede se sa društvom. Kada se vraćao, bilo je jutro i ljudi su počeli da mile po ulicama koje je prekrivao sneg. Odlučio je da malo počisti pred zgradom u kojoj je živeo da bi smirio savest.
Grebao je trotoar lopatom celo jutro, na ispit nije otišao.
Dok je radio, neka starija prolaznica rekla mu je: "Svaka ti čast, baš si vredan!"
3.
Bio je profesor engleskog jezika u gradskoj srednjoj školi, plata mu je bila dobra, živeo je udobno i imao je dosta slobodnog vremena koje je u glavnom trošio baveći se svojom ljubavlju - slikarstvom. Slike su mu bile osrednje dobre, ništa naročito. A onda, jednog dana, ostavio je svoj posao i zaposlio se kao radnik na šalteru u nekoj radnjici, za znatno manju platu i duže radno vreme. Pitali su ga zašto je to uradio:
- "Sad ću morati da slikam bolje."
Hvala, SNG i vama! :P
SveUSvemu srećna ti nova godina i puno priča kako na blogu, tako i u knjigama:)Veliki pozdrav!
Interesantne priče... Naročito mi se svidela druga. Nadam se da će ih biti još. Pozz.